џ

29

O tom krasnom trenutku Švejk je pričao s ljubavlju i nemoram ponavljati njegove riječi što su sve potom s njim činili.Spomenut ću jedino kako Švejk kaže:_ Jedan od njih me pritom držal u naručju.Kad su ga doveli natrag, položili su ga opet u krevet iiznova ga zamolili da zaspi. Kad je zaspao, probudili su ga iodveli u sobu za promatranje gdje se Švejk, stojeći potpunogol pred dvojicom liječnika, prisjetio slavnog događaja svoganovačenja. Ne htijući, izletjelo mu je iz usta:— Tauglich1.— Što ste rekli? — upitao je jedan od liječnika. — Načinite petkoraka naprijed i pet natrag. Švejk je učinio deset.— Ja sam vam ipak rekao — izjavio je liječnik — da ihučinite pet.Meni ni stalo do nekolko koraka — rekao je Švejk.Nato su ga liječnici zamolili da sjedne na stolicu, a jedanga je lupkao po koljenu. Zatim je rekao drugom da su refleksipotpuno u redu, našto je drugi zavrtio glavom i počeo Švejkasam lupati po koljenu, dok je prvi otvarao Švejku očne kapke iprovjeravao puls. Potom su otišli do stola i promrmljali ne-koliko latinskih izraza.— Čujte, znate li pjevati? — pitao je jedan od njih Švejka.— Ne biste li nam mogli zapjevati nekakvu pjesmu?— Kak ne, gospodo — odgovorio je Švejk. — Doduše,• «.;•!l- Sposoban (njem.).;:|;3938